Kao što već znate, 23-25.03. tekuće godine posjetili smo Istrakon.

Krenuli smo već u četvrtak, putovali u pravom proljetnom ugođaju

Proveli smo četvrtak kod mojih, te se u petak zaputili put Pazina. Brzo iskrcavanje  u apartmanima u Lindaru, i odlazak u Pazin da ne propustimo otvaranje.

Avantura počinje… Stižemo do Spomen doma oko 16:30, naravno, tamo vlada strka i panika, režu se akreditacije, sve se priprema za otvaranja koje bi trebalo biti u 17:00, diže se platno za projekcije. Malo lutamo po Pazinu, pa se vraćamo, do doma. Stiže i Patrik, pa kupujemo akreditacije, i nakon pobune dobijamo i kartice s tombolom (Schroedingerov mačak). I, po prvi puta, otvaranje Istrakona kasni. Umjesto u 17:00, otvaranje je bilo u 18:30.

Organizatori su pozdravili sve prisutne, nakon čeka stižu dečki iz ISA-e (Istarska Svemirska Agencija) i dovoze bačve s nuklearnim gorivom za zadovoljenje energetskih potraba Istrakona. Kako su oni izvježbani profesionalci, tek im druga bačva ispada, i dolazi do izlijevenja nečega, što dečki naravno nisu vidjeli, jer su nestali od trenutka kad je bačva počela padati, dok je dotaknula pod. Srećom, u svom ultimativnom buggyu stize Mad Max, dograbi svoj vjerni močo, i vještim pokretima otklanja opasnost, te spašava Pazin i Istrakon od ekološke katastrofe.

Muvamo se po prostorijama, gledamo štandovi kako se lagano pune, priprema se Shooters Lounge, pozdravljamo se s ljudima (više manje standardni conventioneers), malo se družimo (važna obavijest, kad čujete ovu pjesmu, dok traje, piva 5 kn na gornjem šanku!!! 😉 Ljudi zbunjen ogledaju, čude se, a onda, stampedo!), zatučemo par gnomova i dobijemo čokoladicu… Inače, gornji šank je bio simpatično uređen

Pogledamo Alter-Ego show (solidna impersonacija Scully, ostalo i nije bilo nešto posebno, ali ipak zabavno…), pa se povlačimo na počinak.

Subota… Spuštamo se u Pazin, odlazimo na kavu pa nailazimo na par ljudi te se družimo, pijemo kavicu, i slažemo plan. Uspijevamo skupiti ekipu za Auto-masažu, koje se odjednom otkazuje zbog kiše… Poslušamo predavanje o srednjovjekovnim bolestima i terapijama (pijavice su zakon). Slaže se plan za ostatak dana, te se planira uvaljivanje u holodeck oko 17, kad počne Korado, pa preko Žiljka do Švela, kad ono… Našli smo se u velikoj dilemi… Tekma? Ili Žiljak?

Razmišljamo o ručku, a Patrik nas (krivo) informira o dolasku Fažol-replikatora, pa odlazimo na pizzu, i naravno, odmah po povratku nailazimo na replikator. Promašili smo ga… Opet 🙁 Odlazimo na predavanje gošće, koja priča o pisanju, kad odjednom zvoni mobitel… Zove organizator da će se automasaža ipak održati. Penjemo se pred Spomen-dom, promotrimo žensku varijantu natjecanja (zamjena kotača na buggyu), lovimo ostatak ekipe (Mirko, Ban, i još neki) te započinjem s pripremama za natjecanje, Mirko i Ban vade labelo, mi ostali se uzvrpoljimo, i spremamo taktiku protiv prvih protivnika – Trekija.

Natjecanje počinje, i u kritičnom trenutku… Havarija! Katastrofa! Propast! Buggy ostaje bez branika – po principu Branik nama – Buggy trekijima.

Ali ipak, ne damo se, te uspješno prevlačimo buggy preko linije… Ali, igra se na dvije pobjede… 🙁 Nema veze, ovaj put nismo ništa odvalili, pa je sve išlo glatko. Malo odmaramo dok se ne odluče slijedeći finalisti, pa opet ruke na muke (odnosno konop). Finale je bilo puno napetije, ali ipak je Sila (ili možda masa?) bila na našoj strani, te smo postali svjetski prvaci u Auto-masaži, iliti potezanju buggya.

(0% mrtvi ( a možda i ne), odlazimo na Koradovo predavanje. Predavanje standardno, nešto malo o Plutonu, zašto više nije planet, zašto se Ameri tome protive (u New Mexicu(?) je izglasan zakon po kojem Pluton jest planet), i sl… Slijedi još jedno tamanjenje gnoma (još čokolade ;)), te zabava u vidu Istrijana. Istrijani? Pa što, pun je Pazin Istrijana… Radi se o verziji “Genijalaca”, u kojoj gosti Istrakona, po mogućnosti iz Zagreba, moraju odgonetnuti što je to žbrufador, koltrina, kopun… Sudjelovali su K. Mišak, Sanja – stručnjak za predmete za svakodnevnu uporabu, ubačeni element iz Šibenika (on je sve znao), i još dvoje padobranaca. Slijedi standardna dodjela nagrada, ne znam tko je što dobio, znam samo da je Robi osvojio pršut, te modna revija unikatnog ručno rađenog fantasy nakita. Nakon toga Švel i predavanje o Roswellu, tko koga, kako i zašto, pa nek si posjetitelji misle što hoće… 😉 Solidno predavanje, te još malo druženja i povlačenje na počinak…

Nedjelja… Klasična nedjelja na Istrakonu, buđenje, pakiranje, spuštanje u Pazin na kavicu, još malo druženja, ručak, i polaz… E pa neće ići! Moramo ostati na izvlačenju tombole. Ove godine je ulaznica bila nešto skuplja, te je na poleđini (osim nekim pojedincima) bio listić za tombolu. Nakon sklapanja cijele aparature, kutije s mačkom (koja je živa, a možda i nije), sondi koje mjere koliko je mačka živa (ili možda nije), te izbacuju postotak 1-90, kreće se s tombolom. Naravno, onaj tko dobije ne viče bingo, ne viče ni tombola, već Schroedinger! Rulja u transu čeka izvlačenje, čak se i navija da iziđe neki broj (Pet! Pet! Pet!), koji naravno nije izvučen, ali je u trenutku njegovog izvlačenja zavladala prava euforija… Na kraju, pobjednik dobija kutiju s mačkom (ili možda ne?), i mora birati između dvije nagrade. Srećom po njega, izvlači dobru kutiju (ili možda ne), i odlazi kući s DVD playerom.

Pozdravljamo se s Patrikom, i krećemo put Zagreba…