Istrakon 2012
Plan je u početku bio doći u Pazin u subotu, malo procunjati, poslušati koje predavanje… Kako je u međuvremenu dragu počela hvatati prehlada, i kako u primorju sezona grijanja prestaje čim su temperature iznad 0, na kraju je odlučeno da ostaje doma i idem sam. 🙁
Polazak već u petak, da obiđem svoje, odnesem kumu dodatke prehrani za golubove….
Kad sam već u Labinu, mogao bi se ipak zaletiti do Pazina pogledati što ima.

Petak
Pokušao sam tempirati dolazak na Horvatićevo predavanje, naravno bezuspješno. Srećom, akademska četvrt (pretpostavljam nenamjerna) me izvukla, i stigao sam na početak predavanja. Zabavno predavanje o Horvatićevoj (koliko sma dosad stigao shvatiti) omiljenoj temi bad sciencea, te reklamiranje proizvoda koji nam mogu pomoći u slučaju apokalipse. Osobni favorit: flaška (da citiram T. Marjanovića: staviš žuju, dobiješ laško).
Malo vrzmanja po Spomen Domu, i očekivanje Science Caffea (kad sam već došao u petak). Privukli su me učesnici, V. Paar, T. Marjanac, D. Horvatić i K. Korlević

Počelo je, naravno pitanjem o globalnom zatopljenju, odnosno dolasku novog ledenog doba. Nakon toga, osvrnuli seu se i na ostale scenarije moguće apokalipse, (supervulkan, sudar asteroida, urušavanje civilizacije…). Uglavnom nekako je prevladalo stajalište da je jedini scenarij za apokalipsu da nas nešto zgromi, a sad dal’ asteroidi, il’ projektili, to je nekako manje bitno. Sve ostalo, nisu apokalipse, mislim, nestanak 2-3-4 milijarde ljudi nije apokalipsa, štogod mi mislili o tome.

 

 

 

 

 

 

 

Nakon toga lagani odlazak doma.
Čini mi se da je i u petak konvencija već prilično dobro posjećena.

Subota

Kako sam, s obzirom na krizu i recesiju, koristio mogućnost besplatnog smještaja u Labinu, nije mi se dalo ustati u cik zore kako bi do 10 bio u Pazinu, pa sam tempirao dolazak oko 12-13, da stignem na (opet) Horvatićevo predavanje. Malo mi je žao što nisam došao ranije da poslušam i Paarovo predavanje, ali meni treba moj beauty sleep.
Kavica, predavanje (Davor Horvatić – „Paralelni svemir – znanost ili fikcija“), doduše, podsjeća me na predavanje s nekog kona prošle ili pretprošle godine, o kvantnom samoubojstvu, al’ nema veze, utvrđivanje gradiva iz područja kao što je kvantna fizika nikad nije naodmet, štogod maca mislila o tome…
Zahvaljajući Horvatićevoj reklami, odlučio sam poslušati i slijedeće predavanje (Aleksandar Mezga – „Izumiranje dinosaura: mitovi i stvarnost“). Kako je u međuvremenu repliciran grah, kratka grah-pauza prije samog početka. Zanimljivo predavanje o mogućim uzrocima izumiranja dinosaura, i ne samo njih, a zapravo nisu svi ni izumrli (ptice).

 

 

 

 

 

 

 

Kavica i minglanje do slijedećeg predavanja (Korado Korlević – „2012. kraj svijeta ili propala proročanstva?“). Zanimljivo, Koradova predavanja su i dalje najposjećenija predavanja na Istrakonu (gotovo puna velika dvorana).

Doduše, naslov predavanja je bio izmijenjen, nešto u stilu “upravljanje složenim sustavima” ili “krah složenih sustava”, uglavnom, nešto složeno. Ukratko, zakomplicirali smo si život, i propast ćemo k’o stari Rimljani.
Pauza, koju koristim za večeru, na starom mjestu, novog imena, i iste ponude. Pizzeria prepuna, svi imaju akreditacije… Hvatam stol, uskoro mi se pridružuje drug po SF-u iz Europe (nekad bratska Republika Slovenija), prvi put na Istrakonu, došao promovirati svoju udrugu, uglavnom pisaca. Naravno, preporučujem mu da ulovi Šišku, i navrati na FFK.

Svečani program, filmić, uvertira u koncerat, predstavljanje zbirke , pa slijedi nastavak koncerta. baš je fora čuti medley Morriconea i Star Wars teme, u izvedbi puhačkog orkestra.

U jednom trenutku shvatim da sam na cijeloj konvenciji slušao samo znanstvena predavanja. Kako nisam uspio otići ni na jedno Šimatovićevo predavanje odlučujem se na prvo slijedeće predavanje, zvuči dovoljno alternativno. Nakon 20-ak minuta izlazim, na izlasku se sudaram s Izitpajnom, dolazim do hola, nailazim na Marka, malo zastajemi i prolazi Izitpajn (kaže da nije uspio pohvatati o čemu ovaj priča). Neću spominjati predavača, samo naslov predavanja („Anunnaki i 12 planet“). Ne znam da li bih nakon ovga Danikena smatrao amaterom, ili kandidatom za Nobela. Da citiram sam sebe: Nemam ništa protiv “ruba znanosti”, al’ dajte bar skrpajte priču da nema rupa veličine omanje galaksije. I nekako ne volim predavanja gdje je na svakom slajdu 1-2 slike, i kraći roman. Da sam htio čitati, uzeo bih knjigu.

Srećom, slijedi Tihomir Marjanac – „Tri scenarija smaka svijeta“. Kao uvod u predavanje, House of the raising sun u izvedbi Pink Floyda, pa neki bubnjar, i na koncu Kitaro. Kreće predavanje, prikazanu scenariji su sunčana oluja, supervulkani, ili asteroid. Kolk’o god kaosa da bi izazvala prva dva scenarija, jedino treći je zaista apokaliptičan. doduše, nisam pitao što bi bilo da smo tol’ko pegule da se odjednom aktivira svih 10 svjetskih supervulkana, ali mislim da scenarij opet ne bi bio apokaliptičan. G. Marjanac preporuča BBC/Discovery docudramu Supervolcano. Postoji i RTLova verzija s Njemačkim supervulkanom, al je navodno to jednom prikazano i nestalo iz opticaja.

Što me podsjetilo, znate da je za francusku revoluciju kriv vulkan na Islandu? Spomenuto na Science Caffeu.
Naime, te je godine jedan Islandski odlučio puknut’ (ko onaj prije godinu-dvije), i prekrio dobar dio Europe prašiniom, čak je i kod nas par mjeseci bila čudna magla koja je smrdila na sumpor. Zbog magle i nedostatka sunca zavladala glad (ona famozna kap koja prelijeva čašu), a kako Francuzi ne vole kolače kao njihova kraljica, krenula je frka.

Počeo koncert, BLUE JEANS THE BAND, malo bluesa, pa put pod noge. Već je lagano ponoć, a treba se još dovesti do Labina (ne, Dropkick Murphys nisu dobra glazbena podloga u tom slučaju!).
Kako sam bio sam, pomislio sam da bi bilo dobro naći nekakvo društvo za povratak u Zg, pa sam tražio preporuke za putnike, i preko Švela našao Bogdanovića. Eh, sad imam izgovor i za odlazak na Istrakon u nedjelju. 🙂

Opet se odlučujem za beauty sleep, i druženje s roditeljima, te sam stoga propustio i Horvatića („Nuklearno oružje ili stvarni Dr. Strangelove“), i Šimatovića („Fenomen znanja prije znanja“), i to već drugo predavanje. Morat ću to nadoknaditi prvom prilikom. 🙂
Brzinsko pakiranje, još brža kavica s kumom, i polazak u Pazin.
Zakasnio sam na Žiljka, ali… 🙂
Aleksandar Žiljak – „Apokalipsa života: Masovna izumiranja u Zemljinoj povijesti“
Predavanje je počelo u 13, ja stigao negdje oko 13:45, pa se lovio s Bogdanovićem po konu. Nakon što me uvjerio da se kletva odnosi samo na putovanje autobusom a vjerojatno joj je i isteko rok trajanja, ukrcali smo stvari u auto, i otišli na Žiljkovo predavanje. Taman na vrijeme da propustim uvod, i čujem što ima za reći o 7 velikih izumiranja kroz povijest, uz kratki osvrt na trenutnu situaciju.
Pozdrav s ljudima i put pod noge (zapravo kotače). Nadam se da Bogdanović nije dugo čekao vlak po dolasku u Zg.
Kad se malo osvrnem, poslušao sam Korlevića, Horvatića, i predavanja koja je Horvatić preporučio, i bilo je odlično.
Došao je i Oleg (ako se ne varam, stigao je u subotu).
Po mom mišljeniju, definitivno jedan od boljih Istrakona, dakle, znate što vam je činiti slijedeće godine.