Istrakon 2012
Plan je u početku bio doći u Pazin u subotu, malo procunjati, poslušati koje predavanje… Kako je u međuvremenu dragu počela hvatati prehlada, i kako u primorju sezona grijanja prestaje čim su temperature iznad 0, na kraju je odlučeno da ostaje doma i idem sam. 🙁
Polazak već u petak, da obiđem svoje, odnesem kumu dodatke prehrani za golubove….
Kad sam već u Labinu, mogao bi se ipak zaletiti do Pazina pogledati što ima.

Petak
Pokušao sam tempirati dolazak na Horvatićevo predavanje, naravno bezuspješno. Srećom, akademska četvrt (pretpostavljam nenamjerna) me izvukla, i stigao sam na početak predavanja. Zabavno predavanje o Horvatićevoj (koliko sma dosad stigao shvatiti) omiljenoj temi bad sciencea, te reklamiranje proizvoda koji nam mogu pomoći u slučaju apokalipse. Osobni favorit: flaška (da citiram T. Marjanovića: staviš žuju, dobiješ laško).
Malo vrzmanja po Spomen Domu, i očekivanje Science Caffea (kad sam već došao u petak). Privukli su me učesnici, V. Paar, T. Marjanac, D. Horvatić i K. Korlević

Počelo je, naravno pitanjem o globalnom zatopljenju, odnosno dolasku novog ledenog doba. Nakon toga, osvrnuli seu se i na ostale scenarije moguće apokalipse, (supervulkan, sudar asteroida, urušavanje civilizacije…). Uglavnom nekako je prevladalo stajalište da je jedini scenarij za apokalipsu da nas nešto zgromi, a sad dal’ asteroidi, il’ projektili, to je nekako manje bitno. Sve ostalo, nisu apokalipse, mislim, nestanak 2-3-4 milijarde ljudi nije apokalipsa, štogod mi mislili o tome.

Nakon toga lagani odlazak doma.
Čini mi se da je i u petak konvencija već prilično dobro posjećena.

Subota

Kako sam, s obzirom na krizu i recesiju, koristio mogućnost besplatnog smještaja u Labinu, nije mi se dalo ustati u cik zore kako bi do 10 bio u Pazinu, pa sam tempirao dolazak oko 12-13, da stignem na (opet) Horvatićevo predavanje. Malo mi je žao što nisam došao ranije da poslušam i Paarovo predavanje, ali meni treba moj beauty sleep.
Kavica, predavanje (Davor Horvatić – „Paralelni svemir – znanost ili fikcija“), doduše, podsjeća me na predavanje s nekog kona prošle ili pretprošle godine, o kvantnom samoubojstvu, al’ nema veze, utvrđivanje gradiva iz područja kao što je kvantna fizika nikad nije naodmet, štogod maca mislila o tome…
Zahvaljajući Horvatićevoj reklami, odlučio sam poslušati i slijedeće predavanje (Aleksandar Mezga – „Izumiranje dinosaura: mitovi i stvarnost“). Kako je u međuvremenu repliciran grah, kratka grah-pauza prije samog početka. Zanimljivo predavanje o mogućim uzrocima izumiranja dinosaura, i ne samo njih, a zapravo nisu svi ni izumrli (ptice).

Kavica i minglanje do slijedećeg predavanja (Korado Korlević – „2012. kraj svijeta ili propala proročanstva?“). Zanimljivo, Koradova predavanja su i dalje najposjećenija predavanja na Istrakonu (gotovo puna velika dvorana).

Doduše, naslov predavanja je bio izmijenjen, nešto u stilu “upravljanje složenim sustavima” ili “krah složenih sustava”, uglavnom, nešto složeno. Ukratko, zakomplicirali smo si život, i propast ćemo k’o stari Rimljani.
Pauza, koju koristim za večeru, na starom mjestu, novog imena, i iste ponude. Pizzeria prepuna, svi imaju akreditacije… Hvatam stol, uskoro mi se pridružuje drug po SF-u iz Europe (nekad bratska Republika Slovenija), prvi put na Istrakonu, došao promovirati svoju udrugu, uglavnom pisaca. Naravno, preporučujem mu da ulovi Šišku, i navrati na FFK.

Svečani program, filmić, uvertira u koncerat, predstavljanje zbirke , pa slijedi nastavak koncerta. baš je fora čuti medley Morriconea i Star Wars teme, u izvedbi puhačkog orkestra.

U jednom trenutku shvatim da sam na cijeloj konvenciji slušao samo znanstvena predavanja. Kako nisam uspio otići ni na jedno Šimatovićevo predavanje odlučujem se na prvo slijedeće predavanje, zvuči dovoljno alternativno. Nakon 20-ak minuta izlazim, na izlasku se sudaram s Izitpajnom, dolazim do hola, nailazim na Marka, malo zastajemi i prolazi Izitpajn (kaže da nije uspio pohvatati o čemu ovaj priča). Neću spominjati predavača, samo naslov predavanja („Anunnaki i 12 planet“). Ne znam da li bih nakon ovga Danikena smatrao amaterom, ili kandidatom za Nobela. Da citiram sam sebe: Nemam ništa protiv “ruba znanosti”, al’ dajte bar skrpajte priču da nema rupa veličine omanje galaksije. I nekako ne volim predavanja gdje je na svakom slajdu 1-2 slike, i kraći roman. Da sam htio čitati, uzeo bih knjigu.

Srećom, slijedi Tihomir Marjanac – „Tri scenarija smaka svijeta“. Kao uvod u predavanje, House of the raising sun u izvedbi Pink Floyda, pa neki bubnjar, i na koncu Kitaro. Kreće predavanje, prikazanu scenariji su sunčana oluja, supervulkani, ili asteroid. Kolk’o god kaosa da bi izazvala prva dva scenarija, jedino treći je zaista apokaliptičan. doduše, nisam pitao što bi bilo da smo tol’ko pegule da se odjednom aktivira svih 10 svjetskih supervulkana, ali mislim da scenarij opet ne bi bio apokaliptičan. G. Marjanac preporuča BBC/Discovery docudramu Supervolcano. Postoji i RTLova verzija s Njemačkim supervulkanom, al je navodno to jednom prikazano i nestalo iz opticaja.

Što me podsjetilo, znate da je za francusku revoluciju kriv vulkan na Islandu? Spomenuto na Science Caffeu.
Naime, te je godine jedan Islandski odlučio puknut’ (ko onaj prije godinu-dvije), i prekrio dobar dio Europe prašiniom, čak je i kod nas par mjeseci bila čudna magla koja je smrdila na sumpor. Zbog magle i nedostatka sunca zavladala glad (ona famozna kap koja prelijeva čašu), a kako Francuzi ne vole kolače kao njihova kraljica, krenula je frka.

Počeo koncert, BLUE JEANS THE BAND, malo bluesa, pa put pod noge. Već je lagano ponoć, a treba se još dovesti do Labina (ne, Dropkick Murphys nisu dobra glazbena podloga u tom slučaju!).
Kako sam bio sam, pomislio sam da bi bilo dobro naći nekakvo društvo za povratak u Zg, pa sam tražio preporuke za putnike, i preko Švela našao Bogdanovića. Eh, sad imam izgovor i za odlazak na Istrakon u nedjelju. 🙂

Opet se odlučujem za beauty sleep, i druženje s roditeljima, te sam stoga propustio i Horvatića („Nuklearno oružje ili stvarni Dr. Strangelove“), i Šimatovića („Fenomen znanja prije znanja“), i to već drugo predavanje. Morat ću to nadoknaditi prvom prilikom. 🙂
Brzinsko pakiranje, još brža kavica s kumom, i polazak u Pazin.
Zakasnio sam na Žiljka, ali… 🙂
Aleksandar Žiljak – „Apokalipsa života: Masovna izumiranja u Zemljinoj povijesti“
Predavanje je počelo u 13, ja stigao negdje oko 13:45, pa se lovio s Bogdanovićem po konu. Nakon što me uvjerio da se kletva odnosi samo na putovanje autobusom a vjerojatno joj je i isteko rok trajanja, ukrcali smo stvari u auto, i otišli na Žiljkovo predavanje. Taman na vrijeme da propustim uvod, i čujem što ima za reći o 7 velikih izumiranja kroz povijest, uz kratki osvrt na trenutnu situaciju.
Pozdrav s ljudima i put pod noge (zapravo kotače). Nadam se da Bogdanović nije dugo čekao vlak po dolasku u Zg.
Kad se malo osvrnem, poslušao sam Korlevića, Horvatića, i predavanja koja je Horvatić preporučio, i bilo je odlično.
Došao je i Oleg (ako se ne varam, stigao je u subotu).
Po mom mišljeniju, definitivno jedan od boljih Istrakona, dakle, znate što vam je činiti slijedeće godine.

Dakle, kao što znate, i ove godine Maja i ja smo se odlučili na posjet Istrakonu.
Već je postalo normalno da sa snijega dolazimo na sunce. 😉 Kako smo ove godine spojili GO s Istrakonom, iskoristili smo par dana za tumaranje po Istri.

Naravno, nikad ništa ne bude kako je planirano, pa se lutanje po Istri svelo na posjet Puli, ručak u Humu, i to je to.

Istrakon… Ove godine su se Istrakona uhvatili neki drugi ljudi, tako da je bilo… Drugačije… Ne jako… A počelo je već na akreditacijama. Iako je na službenoj stranici bila obavijest da će akreditacije biti sa slikama, i da se posjetitelji mole da se slike pošalju unaprijed kako bi se izbjegla gužva….

Tame istrakona je Mistični Egipat (što se naravno moglo vidjeti iz dekoracija), gost je bio john Anthony West, jedna od vodećih svjetskih alternativnih egiptologa. Tako su nam bar rekli.

Naravno, nije se moglo ne sjetiti se i Clarkea.

Petak
Klasika. Pojavimo se ispred Spomen doma oko 16:30 (otvaranje je u 17), malo zujimo, strka, panika, gužva… Otvaranje malo kasni, čeka se gost.
Pred sam početak, stižu članovi ISA-e, u svom međugalaktičkom pustinjskom vozilu dovoze nevjerojatno otkriće, sarkofag s Marsa!!! Naravno, pojavljuju se men in black, koji pokušavaju spriječiti otvaranje sarkofaga. u svom tom metežu, sarkofag se otvara, izlazi mumija, i kreće prema gostu, držeći nekakvu kutijicu. Gost otvara kutiju, i novodobivenim škarama otvara Istrakon. Slijedi klasično muvanje po konvenciji, ćaskanje s ljudima, u očekivanju Muzičkog boylera. Odlazimo na gostovo predavanje, kratka autobiografija, još kraće predavanje, uglavnom, Sfinga je starija nego što se misli, jer takva erozija može nastati samo uslijed djelovanja padalina……. Zbog strke uslijed akreditacija (Patrik je bio zauzet slikanjem posjetitelja), boyler je odgođen, te smo se mi u nekom trenutku pokupili na spavanje.
Subota
Ustajanje, kavica (kafić u spomen domu nije još otvorio terasu, pa smo kavicu prebacili malo dalje. lutanje, druženje, gostovo predavanje, i negdje na spermijima, crtežu mirisa, te još nečemu (toliko mi se svidjelo da sam zaboravio) sam se potpuno pogubio, te odlučismo malo prošetati. Šetnjica, ručak, druženje, te dogovor – Piramida ili Korado. Na kraju smo se odlučili da odemo na piramidu (ono što ide na HTVu, samo što su u glavnim ulogam atrebali biti Mirko G. – Inspektor, Dalibor P. – Izitpejn, i netko treći).
Ali, prije Korada/piramide, intervju s Njim. Da, on zaista postoji! I sad znam kako izgleda! Đelo Hadžiselimović, naravno!

I tako dođosmo mi na piramidu, kad ono, pa piramida se odgađa dok ne završi Korado (PSMTR!), pa završi Korado, pa piramida će biti nakon svečane akademije povodom Istrakona, pa odemo na svešanu akademiju. I bilo je baš dobro, najprije su neke cure nešto plesuckale, pa dodjela nagrada, pa modna revija mumija (neki klinci), pa igrokaz (malo veći klinci), i gotovo… Jupiiii, piramida… Sad će, samo što nije… Hm, mađioničar…. A da mi ipak odemo na Švelovo predavanje? Pa, mogli bi. Ukratko, njemački raketni program u 2. svj. ratu. Najzanimljivije od svega je bio bodycount V-2. U prosjeku 2/raketi. Hm, zanimljivo.

Nedjelja
Ustajanje, kavica (mislim da se već ponavljam), šetnjica do spomen doma, malo druženja, ugodno ćaskanje o svemu i svačemu s Koradom, i lagani odlazak doma.
I, za kraj, ne bi bilo fer da ne spomenemo ljude iz sjene, koji su naporno radili da bi se ovaj Istrakon održao…

I za poslije kraja… Piramida… Ne, nije održana. 🙁 Uglavnom ovaj Istrakon me pomalo podsjećao na Sferakone od prije par godina, kaos. Ajde, dečki se uhodavaju, valjde će slijedeće godine biti bolje.

Kao što već znate, 23-25.03. tekuće godine posjetili smo Istrakon.

Krenuli smo već u četvrtak, putovali u pravom proljetnom ugođaju

Proveli smo četvrtak kod mojih, te se u petak zaputili put Pazina. Brzo iskrcavanje  u apartmanima u Lindaru, i odlazak u Pazin da ne propustimo otvaranje.

Avantura počinje… Stižemo do Spomen doma oko 16:30, naravno, tamo vlada strka i panika, režu se akreditacije, sve se priprema za otvaranja koje bi trebalo biti u 17:00, diže se platno za projekcije. Malo lutamo po Pazinu, pa se vraćamo, do doma. Stiže i Patrik, pa kupujemo akreditacije, i nakon pobune dobijamo i kartice s tombolom (Schroedingerov mačak). I, po prvi puta, otvaranje Istrakona kasni. Umjesto u 17:00, otvaranje je bilo u 18:30.

Organizatori su pozdravili sve prisutne, nakon čeka stižu dečki iz ISA-e (Istarska Svemirska Agencija) i dovoze bačve s nuklearnim gorivom za zadovoljenje energetskih potraba Istrakona. Kako su oni izvježbani profesionalci, tek im druga bačva ispada, i dolazi do izlijevenja nečega, što dečki naravno nisu vidjeli, jer su nestali od trenutka kad je bačva počela padati, dok je dotaknula pod. Srećom, u svom ultimativnom buggyu stize Mad Max, dograbi svoj vjerni močo, i vještim pokretima otklanja opasnost, te spašava Pazin i Istrakon od ekološke katastrofe.

Muvamo se po prostorijama, gledamo štandovi kako se lagano pune, priprema se Shooters Lounge, pozdravljamo se s ljudima (više manje standardni conventioneers), malo se družimo (važna obavijest, kad čujete ovu pjesmu, dok traje, piva 5 kn na gornjem šanku!!! 😉 Ljudi zbunjen ogledaju, čude se, a onda, stampedo!), zatučemo par gnomova i dobijemo čokoladicu… Inače, gornji šank je bio simpatično uređen

Pogledamo Alter-Ego show (solidna impersonacija Scully, ostalo i nije bilo nešto posebno, ali ipak zabavno…), pa se povlačimo na počinak.

Subota… Spuštamo se u Pazin, odlazimo na kavu pa nailazimo na par ljudi te se družimo, pijemo kavicu, i slažemo plan. Uspijevamo skupiti ekipu za Auto-masažu, koje se odjednom otkazuje zbog kiše… Poslušamo predavanje o srednjovjekovnim bolestima i terapijama (pijavice su zakon). Slaže se plan za ostatak dana, te se planira uvaljivanje u holodeck oko 17, kad počne Korado, pa preko Žiljka do Švela, kad ono… Našli smo se u velikoj dilemi… Tekma? Ili Žiljak?

Razmišljamo o ručku, a Patrik nas (krivo) informira o dolasku Fažol-replikatora, pa odlazimo na pizzu, i naravno, odmah po povratku nailazimo na replikator. Promašili smo ga… Opet 🙁 Odlazimo na predavanje gošće, koja priča o pisanju, kad odjednom zvoni mobitel… Zove organizator da će se automasaža ipak održati. Penjemo se pred Spomen-dom, promotrimo žensku varijantu natjecanja (zamjena kotača na buggyu), lovimo ostatak ekipe (Mirko, Ban, i još neki) te započinjem s pripremama za natjecanje, Mirko i Ban vade labelo, mi ostali se uzvrpoljimo, i spremamo taktiku protiv prvih protivnika – Trekija.

Natjecanje počinje, i u kritičnom trenutku… Havarija! Katastrofa! Propast! Buggy ostaje bez branika – po principu Branik nama – Buggy trekijima.

Ali ipak, ne damo se, te uspješno prevlačimo buggy preko linije… Ali, igra se na dvije pobjede… 🙁 Nema veze, ovaj put nismo ništa odvalili, pa je sve išlo glatko. Malo odmaramo dok se ne odluče slijedeći finalisti, pa opet ruke na muke (odnosno konop). Finale je bilo puno napetije, ali ipak je Sila (ili možda masa?) bila na našoj strani, te smo postali svjetski prvaci u Auto-masaži, iliti potezanju buggya.

(0% mrtvi ( a možda i ne), odlazimo na Koradovo predavanje. Predavanje standardno, nešto malo o Plutonu, zašto više nije planet, zašto se Ameri tome protive (u New Mexicu(?) je izglasan zakon po kojem Pluton jest planet), i sl… Slijedi još jedno tamanjenje gnoma (još čokolade ;)), te zabava u vidu Istrijana. Istrijani? Pa što, pun je Pazin Istrijana… Radi se o verziji “Genijalaca”, u kojoj gosti Istrakona, po mogućnosti iz Zagreba, moraju odgonetnuti što je to žbrufador, koltrina, kopun… Sudjelovali su K. Mišak, Sanja – stručnjak za predmete za svakodnevnu uporabu, ubačeni element iz Šibenika (on je sve znao), i još dvoje padobranaca. Slijedi standardna dodjela nagrada, ne znam tko je što dobio, znam samo da je Robi osvojio pršut, te modna revija unikatnog ručno rađenog fantasy nakita. Nakon toga Švel i predavanje o Roswellu, tko koga, kako i zašto, pa nek si posjetitelji misle što hoće… 😉 Solidno predavanje, te još malo druženja i povlačenje na počinak…

Nedjelja… Klasična nedjelja na Istrakonu, buđenje, pakiranje, spuštanje u Pazin na kavicu, još malo druženja, ručak, i polaz… E pa neće ići! Moramo ostati na izvlačenju tombole. Ove godine je ulaznica bila nešto skuplja, te je na poleđini (osim nekim pojedincima) bio listić za tombolu. Nakon sklapanja cijele aparature, kutije s mačkom (koja je živa, a možda i nije), sondi koje mjere koliko je mačka živa (ili možda nije), te izbacuju postotak 1-90, kreće se s tombolom. Naravno, onaj tko dobije ne viče bingo, ne viče ni tombola, već Schroedinger! Rulja u transu čeka izvlačenje, čak se i navija da iziđe neki broj (Pet! Pet! Pet!), koji naravno nije izvučen, ali je u trenutku njegovog izvlačenja zavladala prava euforija… Na kraju, pobjednik dobija kutiju s mačkom (ili možda ne?), i mora birati između dvije nagrade. Srećom po njega, izvlači dobru kutiju (ili možda ne), i odlazi kući s DVD playerom.

Pozdravljamo se s Patrikom, i krećemo put Zagreba…