Dakle, kao što znate, i ove godine Maja i ja smo se odlučili na posjet Istrakonu.
Već je postalo normalno da sa snijega dolazimo na sunce. 😉 Kako smo ove godine spojili GO s Istrakonom, iskoristili smo par dana za tumaranje po Istri.

Naravno, nikad ništa ne bude kako je planirano, pa se lutanje po Istri svelo na posjet Puli, ručak u Humu, i to je to.

Istrakon… Ove godine su se Istrakona uhvatili neki drugi ljudi, tako da je bilo… Drugačije… Ne jako… A počelo je već na akreditacijama. Iako je na službenoj stranici bila obavijest da će akreditacije biti sa slikama, i da se posjetitelji mole da se slike pošalju unaprijed kako bi se izbjegla gužva….

Tame istrakona je Mistični Egipat (što se naravno moglo vidjeti iz dekoracija), gost je bio john Anthony West, jedna od vodećih svjetskih alternativnih egiptologa. Tako su nam bar rekli.

Naravno, nije se moglo ne sjetiti se i Clarkea.

Petak
Klasika. Pojavimo se ispred Spomen doma oko 16:30 (otvaranje je u 17), malo zujimo, strka, panika, gužva… Otvaranje malo kasni, čeka se gost.
Pred sam početak, stižu članovi ISA-e, u svom međugalaktičkom pustinjskom vozilu dovoze nevjerojatno otkriće, sarkofag s Marsa!!! Naravno, pojavljuju se men in black, koji pokušavaju spriječiti otvaranje sarkofaga. u svom tom metežu, sarkofag se otvara, izlazi mumija, i kreće prema gostu, držeći nekakvu kutijicu. Gost otvara kutiju, i novodobivenim škarama otvara Istrakon. Slijedi klasično muvanje po konvenciji, ćaskanje s ljudima, u očekivanju Muzičkog boylera. Odlazimo na gostovo predavanje, kratka autobiografija, još kraće predavanje, uglavnom, Sfinga je starija nego što se misli, jer takva erozija može nastati samo uslijed djelovanja padalina……. Zbog strke uslijed akreditacija (Patrik je bio zauzet slikanjem posjetitelja), boyler je odgođen, te smo se mi u nekom trenutku pokupili na spavanje.
Subota
Ustajanje, kavica (kafić u spomen domu nije još otvorio terasu, pa smo kavicu prebacili malo dalje. lutanje, druženje, gostovo predavanje, i negdje na spermijima, crtežu mirisa, te još nečemu (toliko mi se svidjelo da sam zaboravio) sam se potpuno pogubio, te odlučismo malo prošetati. Šetnjica, ručak, druženje, te dogovor – Piramida ili Korado. Na kraju smo se odlučili da odemo na piramidu (ono što ide na HTVu, samo što su u glavnim ulogam atrebali biti Mirko G. – Inspektor, Dalibor P. – Izitpejn, i netko treći).
Ali, prije Korada/piramide, intervju s Njim. Da, on zaista postoji! I sad znam kako izgleda! Đelo Hadžiselimović, naravno!

I tako dođosmo mi na piramidu, kad ono, pa piramida se odgađa dok ne završi Korado (PSMTR!), pa završi Korado, pa piramida će biti nakon svečane akademije povodom Istrakona, pa odemo na svešanu akademiju. I bilo je baš dobro, najprije su neke cure nešto plesuckale, pa dodjela nagrada, pa modna revija mumija (neki klinci), pa igrokaz (malo veći klinci), i gotovo… Jupiiii, piramida… Sad će, samo što nije… Hm, mađioničar…. A da mi ipak odemo na Švelovo predavanje? Pa, mogli bi. Ukratko, njemački raketni program u 2. svj. ratu. Najzanimljivije od svega je bio bodycount V-2. U prosjeku 2/raketi. Hm, zanimljivo.

Nedjelja
Ustajanje, kavica (mislim da se već ponavljam), šetnjica do spomen doma, malo druženja, ugodno ćaskanje o svemu i svačemu s Koradom, i lagani odlazak doma.
I, za kraj, ne bi bilo fer da ne spomenemo ljude iz sjene, koji su naporno radili da bi se ovaj Istrakon održao…

I za poslije kraja… Piramida… Ne, nije održana. 🙁 Uglavnom ovaj Istrakon me pomalo podsjećao na Sferakone od prije par godina, kaos. Ajde, dečki se uhodavaju, valjde će slijedeće godine biti bolje.